Neki fotografi, kao Mimmo Jodice, u svom fotografskom radu prioritet daju nekim drugim bitnim stvarima, a manje tehnici. Za njih je fotografija sredstvo komunikacije.
Mimmo Jodice (1934) rođen u Napulju, relativno se kasno počeo zanimati za fotografiju. Primarno ga zanima fotografija kao sredstvo komunikacije, kao jezik umjetnosti. I on je na početku karijere njegovao tehnički eksperiment, ali ga je okupirao i pripovjedački aspekt fotografije. Centralne teme u njegovom izričaju su vrijeme i prošlost. Zanimaju ga i razne druge teme, primjerice talijanski krajobraz i gradovi. U posljednje vrijeme to su Pariz, Sao Paolo, Tokio. Sobom nosi aparat sa srednjim objektivom, uvijek snima u crno-bijeloj tehnici, rabi isti film i istu vrstu fotografskog papira.
Smatra da kod fotografiranja bitnu ulogu igra isključenje svega onoga što ga blokira, a taj princip primjenjuje i kod izrade fotografija.
Bitan mu je način gledanja na motiv, a ne tehnika. Jednom je rekao da bi snimio i Ništa, ali Ništa s osjećajem, jer bez osjećaja u fotografskom radu nema ničega.
MIMMO JODICE trailer – Visioni d’arte – Vimeo.
odabrao: Krešimir Mikić
